|
|
| < | travanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Forum.hr
T-portal
Dobar stari VIP
Index
Folkoteka
Narodni mixevi
Muzika za blog
Spotovi
Pozdrav: NEVENU, Draganu, Deniju, Mariu, Nedi, Srđanu, Slobodanu, Jeleni, Vladimiru, Zoranu, Manueli, Alenu, Romani, Ani, Maji, Dolores, Lani, Vanji, Tihomiru... Ekipo, najbolji ste!!!
IME: Sanja
PREZIME: Nije bitno
NADIMCI: Sanjica, Sanjča, Kokoš, Spaljena
GODINA: 17 (još malo 18)
MJESTO: Neka zabit
KUČNI LJUBIMCI: 3 mice mace
NAJ BOJA: Crna, plava
NAJ HRANA/PIĆE: Tjestenina s 4 vrste sira/Cola
NAJ FILMOVI: Armageddon, Šesto čulo, Umijetna inteligencija
NAJ SERIJA: Star trek
NAJ GLAZBA: Pink, Kelly Clarkson, Green day, narodnjaci
HOBIJI: Slušanje mjuze, čitanje, pisanje pjesama
NAJ MJESTO ZA IZLAZAK: Armando
TIP DEČKA: Crn, visok, plave ili zelene okice, pametan, duhovit
NAJ ŽELJA: Odletit u svemir
| S | Spiritual |
| A | Awesome |
| N | Noisy |
| J | Joyous |
| A | Ambivalent |
I just wanna feel real love,
Feel the home that I live in.
’cause I got too much life,
Running through my veins, going to waste.
Dont want to close my eyes
I dont want to fall asleep
Cause Id miss you baby
And I dont want to miss a thing
Cause even when I dream of you
The sweetest dream will never do
Id still miss you baby
And I dont want to miss a thing
There are times it seems to me
I'm sharing you with memories
I feel it in my heart
But I dont show it show it
And then there's times you look at me
As though I'm all that you can see
Those times I don't believe it's right
I know know it.
And can you feel the love tonight
It is where we are
It's enough for this wide-eyed wanderer
That we got this far
And can you feel the love tonight
How it's laid to rest
It's enough to make kings and vagabonds
Believe the very best
You must not know 'bout me
You must not know 'bout me
I'll have another you by tomorrow
So don't you ever for a second get to thinkin'
You're irreplaceable.
I know you miss me
and when you're with me
The world just goes away
The way you hold me
The way you show me that you
adore me oh, when you kiss me
Oh, yeah
I can hide my eyes
Stop me running scared
Can you hear my cries
I wish that you
I wish that you were here
To help me!
Ovih sam dana baš nekeko dobre volje. Jedva čekam subotu da odem van. Nadam se da ću se provesti bolje no zadnji put. Uostalom Lana opet dolazi, cijelo društvo ide van tako da zabava sigurno zajamčena. Što d kažem ništa posebno. Živim, ko i ostalih 6 i pol milijarde ljudi na ovom svijetu. Vidim Sunce i Mjesec kao i svi drugi. Noćas mi se nije spavalo,a imala sam inspiracije pa sam napisala jednu pjesmu. Samo da vas još pitam. Da li da zatvorim ovaj blog?
Ulica tuge
Na ulici sama...
Sklupčana na trotoaru tuge
Čekam.
Čekam da čujem korak.
Onaj korak kojeg sam nekad poznavala...
Ali nema ga...
A ja čekam i čekam
Rosne oči pogled mi zamagljuju,
Na kraju ulice lik kojeg sam nekad poznavala.
Tamo stoji...
Korak me vodi sam
Idem,
Ne to nije on,
Oči mi ne vidješe dobro.
Nastavim...
Koračam dalje ulicom tuge,
Blatnjavom od kiše suza
Što su tu noć niz moj obraz tiho tekle.
Jeste li se ikada osjećali nevidljivo? Da vas nitko ne vidi i ne čuje ma koliko se pokazivali i ma koliko se derali. Ja ćesto imam takav feeling. Poželim vrištati iz sveg glasa, izbaciti ono "nešto" iz sebe, ali ne ide. Pobjeći negdje u sebe, da me nitko ne pronađe, ako samujem, da u miru samujem. Očito puno tražim ako tražim mir... Kad ga želim, nitko mi ga ne da, a kad ga ne želim imam taj osjećaj da sam nevidljiva. Nije to nimalo lijep feeling... Znati a ne znati da te vole i cijene. brkati stvari između stvarnosti i onoga što umišljamo. Zvuči bolesno? I meni, ali tako je to... Nešto vas guši, ne da vam naprijed u svakom, ali baš svakom smislu. Osjećate da kopnite, polako ali sigurno, da nestajete, da zaista postajete nevidljivi. Povlačite se u sebe svaki put kad vam se netko želi malo bolje približiti, poput puža uvlačite se u kućicu svog uma. Uma u kojem ste samo vi, koji je samo vaš i u koji nitko osim vas ne može i ne smije ući. Mjesto gdje ste vi i Sunce i Mjesec... Gdje vas nitko ne može povrijediti, gdje sami kreirate i najkompliciranije maštarije koje bi se drugima mogle činiti sulude.
Prokleto globalno zatopljenje! Ipak ne bih ga mogla tako nazvat, jer je pao prokleti, jebeni snijeg! Sutra, prvi dan proljeća, a di su visibabe, jaglaci... Pod SNIJEGOM! Ljuta sam, ljuta... 
Napokon, provirilo Sunce, toplo, lijepo vrijeme. Velim si ja u nedjelju, ajd za petak (ovaj što dolazi) osposobit ću si bajs pa na vožnju (to obožavam), ali... NIŠTA!
Trebat će opet par tjedana dok se sve ne vrati u normalu. Taman kad počnu praznici to će se počet normalizirat. I šta će bit? Odoše mi praznici u ku...! Samo da ne bude tako...! U prognozi rekli da je snijeg moguć u samo gorju iznad 500m. Ja sam na 400, pa evo. Najrađe bi im otišla svima razbit njuške dolje u Zagreb. I kako sad da im vjerujem!? Neću ih više slušat. Slušat ću svoje stare susjede. Kad čujem da jauču, znat ću da ih bole kosti i da će bit promjena vremena! To je pouzdanije od svih onih tamo zagrebačkih usranih sprava!
I opet sam onda danas morala čizme i tople đempere vuć van iz ormara! Marš svi vi prognostičari!
(vlastoručna izrada u paintu)
Sad bi reki da oni nisu krivi...a ne... ja sam kriva.. TKO JE ONDA KRIV?
TKO JE UOPĆE REKAO DA SNIJEGA NEĆE BITI ISOPD 500m nadmorske visine? MOŽDA SAM JA DOŠLA U DNEVNIK I TO OBZNANILA CIJELOJ HRVATSKOJ, E PA IMAM TUŽNU VIJEST, NISAM! Još vele ispod 500m, možete očekivati pokoju pahulju, koja se neće zadržavati na tlu. MARŠ SVI! ŠTO SE TO ONDA ZADRŽALO IZA MOJE ZGRADE I PO ŠUMI OKOLO? MOŽDA NEKI LUĐAK PREKO NOĆI POSPREJAO SNJEGOM ZA DRVCA, DA STVORI NEKI TAMO UGOĐAJ! Gonite se svi skupa.
Tražim samo da bude toplo i lijepo vrijeme i da sja Sunce, ali očito puno tražim! A za to ne mogu krivit prognostičare već vlasnike onih masovnih tvornica koje su uzrok globalnom zatopljenju s početka priče!
Bila vani u subotu. Grozota. U Armandu puštali samo stare narodnjake, pa kad se to pomiješa sa starim pjesmama Jasmina stavrosa, rockom i technom dobije se cijeli đumbus. GROZOTA! Trebali bi samo pola večeri "drkat" po đuboxu a pola da DJ pušta mjuzu, kako je prije bilo. Što sam radila? Popola juice-vodku i sa frendicom otišla na obližnju klupicu. Budući da se dugo nismo vidjele, imale smo stvarno o čemu pričati. Doma sam došla u 11 što je staru začudilo. Pitala me jesam li se pokefala s nekim, al nisam. Povjerovala mi je, al opet joj je sve bilo čudno. Mislim, muzika je užas, svi pijani, društvo nikakvo, i to mi je stvarno izlazak. Ništa... E da, mislim dnarodnjaci polako ali sigurno odlaze s naših prostora!
Eh...
Svatko je doživio nešto u prošlosti što bi rado ponovio. Ja bih se rado vratila u doba kad sam išla u Osnovnu školu. Tamo je bilo moje društvo...
tamo sam bila zaista sretna, bezbrižna...
No to je nažalost iza mene. Gledala sam neku emisiju o putovanju kroz vrijeme. To bi bilo fora. Pa otić šta ja znam, dok je Tito vladao. Šalim se 
, naravno, ali bilo bi lijepo vratit se u prošlost i proživjet sve lijepe trenutke koje smo doživjeli.
No to je nemoguće...
za sad. Ili nije... Nije.
Svatko ima svoj vremenski stroj, to su naše uspomene, naša sjećanja.
Svaki puta kad se prisjetimo nečega, tamo i otputujemo. Možda ne fizički, ali "glava" je tamo i to je najbitnije. Ipak duboko se nadam da ćemo jednom moći i fizički biti tamo, bar da vidimo kad smo se rodili ili doživjeli prvi poljubac 
(kakav god bio), zar ne?
P.S. - Hvala na komentarima
Evo i novog posta.
Eto, danas malo slušam muziku i sjetim se narodnjaka. Kad je to smeće kojim smo se gotovo svi zarazili stiglo uopće kod nas? Je li možda cijelo vrijeme tu, pa se prikrivalo te tek sad doživjelo boom? Da budem iskrena, slušam ih. Ima zaista super pjesama koje su i lijepe i kvalitetne kao npr. pjesme Dragane Mirković, a ima i takovog smeća da nemreš bilivit, a ipak opet to slušamo. Voljela bih da nije tako. Kako sam počela? Sve je počelo kad sam prvi put izašla sa društvom. Oni navili narodnjake, a meni neugodno jer ne znam niti jednu pjesmu. Nekoliko dana poslije ja nabavila te pjesme i naučila ih tako da i ja s njima mogu zapjevati, što se pokazalo posve pogrešnim. Naime sad ih slušam i bez toga da znam što moje društvo sluša. Oni znaju neke pjesme koje ja ne znam i obrnuto i to više nikome ne smeta, bitno da je to narodnjak. U kafiću u koji izlazimo imamo đuboks (ne da mi se pisat na engleskom) i slobodno možeš navit što hoćeš. Stalno svi puštaju narodnjake no uvijek se nađe netko tko navije 50 Centa, Green day ili Evanescence tada odmah svi uzdišu i postanu razočarani te više nitko ne pjeva već se svi povuku u kut ili jednostavno izađu van. Totalna glupost. Techno i dance su meni naj naj i ja bih to poželjela pustit, ali opet kad gledam svi će uperit prstom u mene i reć podrugljivo «ona je to navila», pa mi je bolje ne miješati se u tuđa posla, neka navijaju što hoće.
E da... Svaka pjevačica narodne glazbe uvijek ima duuuuboki dekolte i minicu ili neke ful uske i plitke hlače te one horor špičoke.
Zašto je ljudi moji to tako i zašto se tako i cure koje ih slušaju oblače? Zašto jednostavno ne obuku obične trapke i neku fora majčicu koja bi ipak malo više pokrivala nego otkrivala? Ja zaista pojma nemam.
O pucnjavi neću pričati. Sad se pitam... Kamo izlaziti ako ne slušaš narodnjake? Nikamo ostati doma i gledati TV ili si sam naviti što voliš i staviti slušalice da te nitko ne čuje.
Evo vam par pjevačica tek toliko da znate di smo, što smo...
Pozdrav svima!
